Tko može pokrenuti alat

Čim alat leži u dijeljenoj mapi, njegov popis pristupa postaje popis pristupa te mape. Ova stranica govori o tome kako to znanje ostaje nezapisano i zašto oduzimanje pristupa nije isti potez kao njegovo davanje.

Pitanja čiji odgovor nigdje nije zapisan

Nijedno od ovih pitanja nije teško. Teško je to što se pri današnjem načinu dijeljenja ni na jedno ne može odgovoriti pogledom u zapis.

Tko može ovaj alat pokrenuti upravo sada?: Svatko tko dopre do mape. Popis pripada mapi, a ne alatu, i godinama je rastao iz posve drugih razloga.
Tko je uzeo kopiju i kada?: Kopiranje ne ostavlja trag. Kad datoteka jednom izađe, nema zapisa o tome tko ju je uzeo, kada i koliko kopija već postoji.
Tko je ovu datoteku stavio u mapu?: Svatko s pravom pisanja. Odobreni alat i datoteka koju je netko ostavio da nešto isproba u mapi izgledaju jednako.
Što je bilo s kopijom na računalu osobe koja je otišla?: I dalje je ondje. Zatvaranje računa prekida pristup dijeljenoj mapi; ranije uzeta kopija ostaje na tom računalu.
Koje je alate vidio vanjski tim?: Ako je dobio pristup projektnoj mapi, dobio je pristup i alatima u njoj. O tome dvoje nikad se ne odlučuje odvojeno jer jedno jedino dopuštenje otvara oboje.

Davanje je jedan potez, oduzimanje nije

Prava teškoća nije u tome što pitanja ostaju bez odgovora; u tome je što dva smjera ne koštaju jednako. Dva okvira ispod jednako su široka, ali nisu jednako teška — i upravo je ta razlika tema.

Dati pristup

U mapu se doda korisnik. Jedan potez, nekoliko sekundi, i od tog trenutka svaki mu je alat u mapi otvoren.

Uzeti pristup natrag

Korisnika se ukloni iz mape, što zaustavlja samo nove kopije.
Netko utvrđuje koje je alate ta osoba kopirala ranije; nijedan zapis to ne pokazuje.
Kopije se traže na računalu: radna površina, mapa preuzimanja, pomoćne staze AutoCAD-a, USB stik.
Pita se je li ista kopija otišla još nekome, a odgovor vrijedi onoliko koliko i pamćenje.
Nijedan korak ne dokazuje da je gotovo; posao se zatvara riječima „vjerojatno čisto“.

Popis zdesna ne nastaje iz lošeg upravljanja nego iz same građe: kopirana datoteka ne može se uzeti natrag. Zato pristup mora stajati uz zapis, a ne uz datoteku.

Što ovaj proizvod radi

Alat nije kopirana datoteka nego pravo, dano osobi ili skupini. Tko ga nema, paket u katalogu uopće ne vidi. Pravo može biti vremenski ograničeno: pristup vanjskog tima završava a da ga se nitko ne mora sjetiti oduzeti. Svako davanje i svako oduzimanje upisuje se u neizbrisivi nadzorni zapis, pa „tko, kome, kada“ ima odgovor i mjesecima poslije.

Ovdje pripada i ono što ne radi: oduzimanje prava ne briše kopiju koja je na tom računalu već instalirana. To što instalirani alati rade bez poslužitelja svjesna je odluka — prekinuta mreža ne smije nikome zaustaviti posao. Oduzimanje zaustavlja nove instalacije i ažuriranja, a to tko ima tu kopiju čini zapisanim.

Pogledajte sigurnosni model i njegove granice

Vidite to kod sebe

Prikaz traje sat vremena i radi se s vašim alatima. To što danas ne znate tko čemu pristupa nije problem; pilot-instalacija je besplatna.

Zatražite prikaz